Umjerenost i uravnoteženost

Umjerenost i uravnoteženost

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Dr. Ahmed b. Osman el-Mezjed

Prijevod:

Senad Muhić

Revizija:

Ersan Grahovac

2013 - 1434

﴿الوسطية والتوازن﴾

« باللغة البوسنية »

د. أحمد بن عثمان المزيد

ترجمة:

سناد موهيتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2013 - 1434

Umjerenost i uravnoteženost

Uzvišeni Allah je opisao ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao ummet sredine. Uzvišeni kaže: I tako smo vas učinili zajednicom sredine. (El-Bekara, 143.)

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, težio ka uspostavi vrlina kao što su uravnoteženost i umjerenost u životu muslimana. Uravnoteženost, umjerenost i srednji put su bili veoma istaknuti u životu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovom obredima i postupcima, zato je on i zabranio pretjerivanje i ekstremizam, rekavši: „Čuvajte se pretjerivanja, jer je ono uništilo one prije vas.“[1]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podučavao svoje ashabe kako da budu umjereni u svemu. Tako se prenosi od Enesa da je kazao: „Došla su trojica ljudi kući žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se raspitaju o njegovom ibadetu. Kada su obaviješteni o tome kazali su: 'Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, a njemu su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?' Jedan od njih reče: 'Ja ću cijelu noć klanjati!' Drugi reče: 'Ja ću stalno postiti i neću mrsiti.', a treći reče: 'Ja ću se povući od žena i neću se nikada oženiti!'. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obaviješten o onome što su rekli, pa reče: 'Ja sam od svih vas najskrušeniji i najbogobojazniji, ali ja postim i mrsim, klanjam i odmaram, i ženim se ženama, pa ko izbjegava moj sunnet, taj nije od mene!'“[2]

Jedne prilike je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod svoje žene Zejneb bint Džahš i našao uže koje je bilo rastegnuto među dva stuba. Upitao je ashabe: „Kakvo je ovo uže?“ Odgovorili su: „To je Zejnebino uže, kada se umori u namazu koristi ga kao naslonjač.“ Alejhisselam je na to kazao: „Ne, sklonite ga! Neka neko od vas klanja dok je u snazi, a kada se umori neka sjede.“[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio stvarnost vjere rekavši: „Vjera je lagana, i niko se neće s njome boriti, a da ga ona neće pobijediti. Zato budite umjereni, a ako ne možete – trudite se da budete blizu toga, i radujte se nagradi.“[4]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi, kad god je bio u prilici da bira između dvije stvari, uvijek izabrao lakšu, ukoliko ne bi bila grijeh, a ako bi bio grijeh, on bi ga se najviše čuvao. Prenosi se od Hanzale el–Esedija da je kazao: „Sreo sam Ebu Bekra koji me upitao: 'Kako si?' Rekao sam: 'Hanzala je licemjer!' On reče: Subhanallah, šta to govoriš?!' 'Kada smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on nas podsjeti na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.' Ebu Bekr reče: 'Tako mi Allaha, to isto se događa i nama.' Uputili smo se zatim kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje sam isto ponovio: 'Hanzala je licemjer.' Na to je on upitao: 'Čemu to, a ja sam odgovorio: Kada smo kod tebe ti nas podsjetiš na Džennet i Džehennem, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo. Poslanik mu tada reče: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu. Ali o Hanzala, čas ovako, čas onako, ponovivši to tri puta.'“[5]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da pretjerivanje u vjeri vodi propasti, rekavši tri puta: „Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.“[6]

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio starca kako jedva ide između svoja dva sina, pa je upitao: „Šta je sa ovim?“ Ashabi rekoše: „Zavjetovao se da će pješačiti.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: „Allahu ne treba da se on samokažnjava.“[7]

Svi ovi dokazi potvrđuju nastojanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavi uravnoteženost kod muslimana, kako ne bi skrenuo sa puta i kako nebi otišao u pretjerivanje ili popuštanje.

Imajući u vidu duševnu stranu čovjeka i njegovu prirodnu sklonost ka strastima, Allah je dozvolio uživanje u lijepim stvarima, rekavši: Reci: „Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On podario Svojm robovima i ukusna jela.'“ (El-Araf, 32.)

I rekao je Uzvišeni: Nemoj zaboraviti svoj udio na ovome svijetu. (El-Kasas, 77.)

Jedna od dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je: „Allahu moj, popravi moju vjeru koja je moja zaštita i popravi moj dunjaluk na kojem živim.“[8] Ova dova otkriva zadivljujuću ravnotežu između dunjaluka i vjere.

Također, umjerenost u govoru i djelima bila jedna je od prepoznatljivih osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se od Aiše, radijallahu anha, prenosida je kazala: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije žurio u govoru ovako kako vi žurite.“[9]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Doista munbett[10] neće preći željeni put, i izgubiće svoju jahalicu.“[11]

ﷻ‬ jednom hadisu stoji: „Tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, i tvoja porodica ima pravo kod tebe, pa svakome daj njegovo pravo.“[12]

Također se umjerenost islama ogleda u tome što je Poslanik propisao mnoge olakšice u raznim situacijama o kojim on kaže: „Allah voli da se koriste olakšice isto kao što prezire da se rade loša djela.“[13]

ﷻ‬ jednom hadisu koji govori o osobinama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: „Kada je Poslanik bio u prilici da bira između dvije stvari uvijek bi izabrao lakšu ukoliko ne bi bila grijeh.“[14]